Pressoteka » Potpore maksimalne, a plaće minimalne, dopušteno je

Potpore maksimalne, a plaće minimalne, dopušteno je

Iznos koji poslodavac primi kao mjeru, odnosno potporu za očuvanje radnih mjesta, ne mora u cijelosti biti isplaćen na račun radnika. Činjenica je to o kojoj se malo govori u javnosti, jer poslodavci su se dosad prilično striktno držali toga da iznos koji se isplaćuje na račun radnika bude jednak iznosu dobivene potpore. Ipak, u posljednje vrijeme javljaju se slučajevi u kojima tvrtke dobivaju potporu od 4.000 kuna po radniku dok se na račune radnika isplaćuje minimalac od 3.250 kuna.

Da bi poslodavac mogao isplatiti manju plaću od zaprimljene potpore, uostalom kao i u drugim slučajevima kada se iznos plaće mijenja, potrebno je izmijeniti ugovor o radu, naravno, uz pristanak radnika. Iako se dosad većina poslodavaca trudila zadržati radna mjesta, tj. radnike, postoje i one koji ne prezaju od prisiljavanja radnika na izmjene ugovora o radu kako bi im smanjili plaće, a „višak” od 750 kuna, odnosno razliku od iznosa minimalne plaće do punog iznosa potpore, ostavljaju na računu tvrtke. Ne pristane li radnik na izmjene ugovora druga opcija je – otkaz.

Nažalost, radi se o sasvim legalnoj situaciji, naime Republika Hrvatska omogućila je poslodavcima, koji za to ispunjavaju uvjete, da dobiju puni iznos potpore, a isplate minimalac. Naime, prema tumačenju Ministarstva rada i mirovinskog sustava poslodavac razliku od isplaćene plaće i primljene potpore za očuvanje radnih mjesta nije obavezan vratiti Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ) koji inače te potpore odobrava.

Iz HZZ – a također navode kako je isplata plaće u punom iznosu potpore tek – preporuka.
„Ugovorom o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta poslodavac se obvezuje radniku za kojeg je isplaćena Potpora, isplatiti plaću sukladno ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu, u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, a prema priznatom razdoblju isplate Potpore. Ukoliko je ugovorom o radu ili drugim radno pravnim propisima ugovorena minimalna plaća ili iznos manji od iznosa potpore, preporuka je da poslodavac isplati potporu u cijelosti.” – navode iz HZZ -a.

Ovakva situacija je moguća jer su potpore za očuvanje radnih mjesta zamišljene na način da ih tvrtke, osim za plaću, mogu koristiti i za druge poslovne aktivnosti, jer sve to služi u očuvanju radnih mjesta, ali dok se iz Vlade hvale mjerama, s druge strane skromno govore o toj činjenici.

Inače, poslodavci koji primaju potporu oslobođeni su plaćanja doprinosa, odnosno javnih davanja u visini isplaćene plaće koja ne prelazi iznos isplaćene potpore. Drugim riječima, poslodavac koji dobije potporu od 4.000 kuna za isplatu istog iznos na račun radnika nije dužan platiti doprinose. Doprinosi se naime, u slučaju da tvrtka dobiva potpore, plaćaju samo na iznos netto plaće koji premašuje iznos isplaćene potpore. Primjerice tvrtka koja je isplatila netto plaću od 5.000 kuna, a prima potporu po radniku 4.000 kuna, doprinose je obavezna uplatiti samo za „višak” od 1.000 kuna.

No, kada su poslodavci dužni vratiti novac isplaćen za potpore? Iz HZZ – a navode kako su posldavci dužni vratiti novac kada je „isplaćen veći iznos potpore u odnosu na broj sati na koji je radnik prijavljen”. Dakle, ukoliko izmjenama ugovora o radu djelatnik ima i dalje puno radno vrijeme, a manju plaću od iznosa potpore, razlika isplaćenih sredstava potpore i isplaćene netto plaće legalno ostaje na računu poslodavca.
Zasad ovu mogućnost, na svu sreću, iskorištava mali broj poslodavaca, ali zapravo je žalosno da takva mogućnost uopće postoji.

Pressoteka/dm

Foto: Frantisek Krejci/Pixabay

Back to top